Sjećam se svog prvog ali neuspješnog pokušaja da se pridružim Instagram korisnicima. Bilo je to u želji da se povežem sa drugim ljubiteljima i piscima dječje pozije. Otvorila sam nalog pod imenom Veki Poetry.
– A što nisi otvorila nalog pod svojim imenom? – upitao me je drug.
– Ne znam. Ne volim da se moje ime povlači tu po nekim Instagramima…Pored toga ne znam ni kako se koristi Instagram.
– Lako. Samo treba da objavljuješ svoje radove nekoliko puta sedmično.
Nisam bila spremna za takvo zalaganje pa sam ubrzo odustala od Instagrama. Godinu dana kasnije drug me je opet nagovarao.
– Facebook je prevaziđen. Vrati se na Instagram.
Ponovo sam otvorila Instagram nalog. Ovaj put pod svojim imenom.
– Nemoj zaboraviti da koristiš haštagove – upozorio me je. – Ne zaboravi kako si se provalila na Twitteru.
Nisam zaboravila. Otvorila sam Twitter nalog u isto vrijeme kada i svoj prvi Instagram profil. Bilo je to ubrzo nakon objavljivanja moje knjige.
– Evo me na Twitteru. Šta sada da radim? – upitala sam muža.
– Objavi nešto. Znaš li kako se koristi Twitter?
– Izgleda prosto. Mislim da ću znati. Objaviću da sam izdala svoju prvu zbirku pjesama za djecu!
Objavila sam svoj prvi tweet i čekala, ali ništa se nije dešavalo.
– Pa šta ti piše na Twitteru? – upitao me je muž dan kasnije.
– Piše da moj tweet niko nije vidio.
– Jesi li stavila haštag?
– Nisam, šta je to?
– Pa to znači da si samoj sebi poslala objavu. Ha ha! Stavi haštag #poezijazadjecu
Prepravila sam objavu i sutradan ponovo provjerila Twitter.
– Opet nije uspjelo! – uzviknula sam. – U stvari…čekaj, čekaj… Ohoho! Evo piše da me je neko zapratio i da mi je poslao srce!
– Gdje ti to piše? – upitao me je muž iznenađeno.
– Evo tu!
– A to – nasmijao se on – nije to srce. To je moj lajk a taj što te zapratio sam ja.
Što se tiče Instagrama, meni se čini da je to jedna velika onlajn pijaca. Evo, čim sam otvorila Instagram nalog, odmah su mi stigla razna obavještenja i ponude na imejl. Zamislite koliko sam se iznenadila kada mi je stigla ponuda da kupim pratioce na Instagramu!
– Šta je ovo? – upitala sam prijatelja.
– E, to ti je ponuda da kupiš pratioce. Možeš da kupiš 1000, 10 000, itd.
– Kako, bolan, da kupim pratioce? Pa nisu jaja da ih kupujem na komad!
– Fino. I to se kupuje. Ako hoćeš da ti biznis izgleda ozbiljno, kupiš nekoliko hiljada pratilaca i onda ti tamo piše da si zapraćena.
– Zezaš me!
– Ne zezam te. To nisu pravi ljudi. To su Instagram botovi, ali važan je broj.
– Zašto je to važno?
– Što više pratilaca to više para.
Nisam mogla da vjerujem pa sam odlučila da provjerim. Otvorila sam Instagram i potražila jednog našeg poznatog glumca koji nekada objavljuje i pjesme za djecu. Primijetila sam da ga na Instagramu prati više od 900 000 obožavatelja.
To je sjajno! On je sigurno milioner, pomislila sam.
Onda sam otkrila da samo 50 od njegovih 900 000 pratilaca lajkuje njegove objave.
To me je zbunilo.
Šta je sa ostalima?
Postoje li uopšte ili su botovi?
Odlučila sam da to ne treba da me zanima. Ako se njemu tako sviđa onda neka mu tako i bude!
Ja za sada imam dvije objave na Instagramu a biće ih još, samo dok se uhodam. Zapratili su me: ljubiteljke poezije Rosa i Kova iz Fakovića, Skorosava iz Rudog, sestre Badema i Džemila iz Ušivka, vozač autobusa (na relaciji Foča – Šćepan Polje) Salko, vodoinstalater Rajko iz Vrmdže i jedan travar iz Bijele Rudine koji želi da ostane anoniman. Ja sam zadovoljna.
Trenutno učim kako se koristi haštag, ali nešto mi smeta. Smislila sam neku ludu pjesmicu i sada ne mogu nikako da je izbijem iz glave.
Za nezapamćeno zapraćene
Kad bi lažno zapraćeni
bili manje napaćeni
priznali bi da za novce
kupuju i pratioce
English 
Serbian